
02.11. Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan
Sveta majka Crkva u svome bogoslužju svima koji preminuše »u znaku vjere«
– kao vjernici – daje važno mjesto. U svakoj misi, u euharistijskoj molitvi,
ona se sjeća pokojnih i moli za njih. U svome časoslovu, u prošnjama, ona
također moli za pokojne. Ona smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem,
misama za pokojne, pogrebnim obredima i blagoslovima. No sve to nije joj još
dosta. U svojoj ljubavi prema pokojnicima ona svetkuje i spomendan svih vjernih
mrtvih kad svim svojim svećenicima velikodušno omogućuje da za pokojnike služe
tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a
treću za sve vjerne mrtve.
Spomendan vjernih mrtvih dugujemo inicijativi jednoga sveca, benediktinskog
opata iz Clunyja, svetog Odilona. Svršetkom I. tisućljeća već se na mnogim
mjestima nakon blagdana Sviju svetih slavio i spomendan mrtvih. No kad je taj
spomendan god. 998. sv. Odilo službeno uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko
tisuću benediktinskih samostana, onda je to značilo tu praksu uvesti u velik
dio Europe koja je tada bila pod stalnim utjecajem Clunyja. Službeni spomendan
mrtvih god. 1311. potvrdio je i Rim.
Španjolska je god. 1748. dobila povlasticu da njezini svećenici na Dušni dan
mogu služiti tri mise. Tu je povlasticu u našem stoljeću papa Benedikt XV. god.
1915. proširio na cijelu Crkvu. Na taj je način bila opet bitno naglašena
istina naše vjere koja ima svoj temelj u objavi, a ta je da osim Crkve,
hodočasnice u vremenu i slavne u blaženoj vječnosti, postoji i čistilišna
Crkva, neko stanje »u kojem se ljudski duh čisti te postaje dostojan da se
uzdigne u nebo«, kako to pjesnički i slikovito pjeva veliki Dante.
Sv. Pavao se u II. poslanici Korinćanima služi slikom zgrade u stanju
izgradnje. Propovjednici su prema njemu radnici koji zidaju na temeljima što su
ih postavili prvi Kristovi poslanici, tj. apostoli. Među njima su oni koji
obavljaju brižan posao i njihovo je djelo bez nedostataka, u neku ruku
savršeno. Drugi, naprotiv, u dobri građevinski materijal miješaju i ono što je
propadljivo: drvo i slamu, a to su tašta slava i nehat. No kako piše apostol:
»Svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se
očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane
što je nadozidao, primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On
sam spasit će se, ali kao kroz vatru« (1 Kor 3,13–15).
Tim dušama, koje kušnja ognja obvezuje na čišćenje u očekivanju pune nebeske
radosti, Crkva danas posvećuje poseban spomen, potičući nas sve da za njih
molimo. Ta praksa ima svoju prethodnicu, već u Starom zavjetu, kad je Juda
Makabejac »sabrao dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se
prinese žrtva okajnica za grijeh« (Mak 12,43). Radi se o grijehu židovskih
palih vojnika koji su se bili ogriješili o Zakon. Sveto pismo ovako hvali
Judinu inicijativu: »Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio
na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi
suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu
koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za
pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi« (2 Mak 12,43–45).
Spomendan mrtvih, koji se na vanjski način već dan prije počinje slaviti, kad
naša groblja ožive živim posjetiteljima grobova, za kršćanina je prilika da za
svoje pokojne učini ono najvrjednije, da za njih moli, eventualno dade
odslužiti svetu misu. Lijepo je da grobove svojih pokojnika držimo u redu, da
ih kitimo, da na njima palimo svijeće, no kudikamo je bolje za svoje pokojnike
moliti. U tom nam majka Crkva sama daje najljepši primjer, jer ona za vjerne
mrtve ne prestaje moliti. Njezina će molitva za njih utihnuti tek na koncu
vremena.
Dragi prijatelji približava se Dušni dan zato vas pozivam da ovdje zapalite svijeću za svoje najdraže preminule!










ne idem baš često u crkvu, ali nikada ne zaboravljam pomoliti se za blagdane i obilježiti, na neki način, važne dane pa i obići groblja za Svi svete i Dušni dan,a obavezno i zapaliti svijeću braniteljima kod mene na Retfalačkom groblju (u Osijeku), pozdrav!